Djevojka upita svog decka: Da li si ti zaljubljen u mene?
On odgovori: Ne!
Ona ga upita: Da li mislis da sam lijepa?
On odgovori: Ne!
Ona ga upita: Da li sam ja u tvom srcu?
On odgovori: Ne!
Zatim ga upita: Da umrem bi li plakao za mnom?
On odgovori: Ne!
Okrenula se tuzna da ode od njega, a on je na to zagrli i rece:
Ja nisam zaljubljen u tebe ja te volim, ja ne mislim da si lijepa ja mislim da si ti prekrasna, ti nisi u mom srcu ti si moje srce, ja ne bi plakao kada bi me ostavila umro bih. Znali su se 6 mjeseci prije nego su prohodali. Svadali su se, ali su se tada zblizili jos vise. Jednog dana mu je rekla da ima bolest srca. U tom trenutku ju je zagrlio i poceo plakati. Ubrzo kada je trebala uci u avion da ode na operaciju nije se ni pozdravio s njom. Kada je dosla oporavljena s operacije nije ga ni vidjela. Pitala je mamu gdje je, a ona joj je odgovorila: Zar ne znas tko ti je dao srce…?

 Ps. *smrc smrc ovu pricu mi je poslala jedna drugarica preko meila pa eto odllucila sam je danas podjeliti sa vama…nadam se da ce vam se dopasti zelim vam jos ugodan vikend

Ti si moje utociste pred buru.
Ti si razlog mom osmjehu na licu
Ti si taj bez kojeg se ne moze.Bez tebe…bila bi izgubljena,
tvoja je ljubav cista i iskrena…
tvoje srce…prepuno ljubavi i njeznosti.
Presli smo dug put…
ceka nas jos dio te usamljene ceste…
I ako je tesko to putovanje….
i ako mozda postane jos teze…
mi izdrzat cemo…Zajedno mi smo jaci…
i jacina ljubavi nase ce nas voditi putem tim
Ja odustati necu…nikad
sve dok imam tebe.
Kad pogledam u oci tvoje tek znam…
sta je iskrena i prava ljubav…
I kad me drzis u svom narucju…
nicim se to uporediti ne moze…
jer tad…tad sam u raju.

Pusti me da lezim kraj tebe zauvjek…
da gledam tvoje prelijepo lice
I sanjam o nama i nasem zivotu…
tebe kraj sebe zauvjek…
pusti da se izgubim u zagrljaju tvom …
sve do tog dana…kad taj san postane java.

Jedan osmjeh za vjecno sjecanje jedan glas koji zvuci poput melodije koju ne mozes da izbacis iz glave…

Pustit cu  da umjesto rijeci,govori srce moje ..

Jer ono jedino  zna istinu o nama,

O ljubavi jednoj nikada ne konzumiranoj

O pjesmi nikada ne ispjevanoj..

Zelim ti sada  reci sve,

Sve moje slutnje,

Ceznje,

Male tajne…
Ali mozda cu ovaj puta sve to pametnije..

Ostaviti da bude“ samo“ u mom srcu!

I kada me netko i za tebe pita

Pravit cu se da smo  stranci..

Da ne razumijem o cemu mi govori,

I pustiti cu neka prica..,

A srce cu dati neka zebe,

Jer ionako smo samo jedna ispricana prica…

 

Sta je to sreca?
Zaista sreca je nekada na dohvat ruke,a onda iznenada shvatimo koliko je u stvari daleka i nedokuciva.Svi mi,koliko god nas ima na ovoj planeti,ceznemo za srecom.Medutim,prva prepreka ka dostizanju srece,je cinjenica da cak ni neznamo sta je sreca.Ponekad,tek kada ona prode,shvatimo da smo bili srecni.
Obicno mislimo da je sreca zivot bez straha,besa,tuge,razocarenja i svega sto je neprijatno.U vezi sa tim stoji i nasa druga zabluda,odnosno zelja da ono sto je prijatno traje vecno,sto je u stvarnosti nemoguce.Ovakvo stanje i shvatanje srece potice iz nasih ranijih iskustava,kada su prijatna emocijalna stanja zbog sitosti i prisustva majke,prekidana njenim odsustvom,sto je izazvalo intezivna osecanja bjesa i straha.
Kasnije i kao odrasli,cesto neshvatamo da su dobro i zlo dve strane iste medalje,odnosno da su oni koji nam pricinjavaju zadovoljstvo istovremeno i izvor nase nesrece i nezadovoljstva,koje je izazvano njihovim odsustvom,neraspolozenjem ili nepaznjom.
Koreni naseg nezadovoljstva su u nasoj preteranoj okupiranosti sobom.Svi mi verujemo da smo najvaznija osoba na svetu i da je ono sto se nama desava,najvaznije i najstrasnije.
Bernard So je ljepo rekao:”Tajna ocajnika je u tome sto ima suvise vremena da razmislja o tome koliko je nesrecan!”Dakle,sto vise ocekujemo od srece,tonemo dublje u ocaj.Kada bismo malo vise razmisljali o osjecanjima drugih bili bismo mozda srecniji.
Psiholozi definisu srecu kao jedan nagli,iznenadni,snazan psiholoski dozivljaj prijatnosti zbog zadovoljenja neceg sto smo dugo cekali i jako zeleli,pa kada nam se to ostvari,mi smo srecni.Taj dozivljaj obicno kratko traje i u tom kratkom intervalu covek kao da je odvojen od spoljasnjeg svjeta.Sreca i uspjeh zaista covjeka odvajaju od realnosti.To se najbolje vidi kod zaljubljenih koji nikog nevide i necuju jer su u “oblacima”,a sa druge strane kaludjerica koja je posvetila zivot Bozijem radu,moze da kaze za sebe da je srecna jer zivi daleko od realnosti i svakodnevnih problema.
Tri su osnovna razloga zbog kojih covek ne moze do kraja da bude srecan:
*Nase telo je sklono propadanju,bolesti i smrti;
*Priroda pred cijom smo snagom nemocni;
*I treci,najbitniji razlog su ljudi sa kojima zivimo,koji svojom mrznjom,netrpeljivoscu,teznjom za dominacijom…cesto zagorcavaju zivot jedni drugima.

Ipak,je najvaznije od svega kako covjek vidi i dozivljava zivot i dogadanja oko sebe.Ako shvatimo da u zivotu nema trajnog zadovoljstva,da nema prijatnosti bez neprijatnosti,onda smo blizi shvatanju srece.
Zabluda je da materijalna dobra mogu obezbediti trajno blazenstvo i srecu.O tome svjedoce ispovjesti bogatih i uspjesnih.Bice,ipak da je sreca satkana iskljucivo u nasoj sposobnosti da prihvaimo i prijatnost i neprijatnst,bez osude i panike.Jer nepromenljiva je cinjenica da zivot nikada i nikome nije lak,te da ga moramo prihvatiti takvog kakav je.To neznaci da treba prihvatiti mazohizam i trpnju kao nacin zivljenja,nego shvatiti da je sve relativno,da se u zivotu smjenjuju dobro i zlo,radost i zalost,druzenje i samoca,uspjesi i neuspjesi,kao sto se i u prirodi smjenjuju toplo i hladno,dan i noc,kisa i sunce.Zato,molim te budi spreman da prihvatis sve uvrede zivota kao i njegove blagodeti,jer nema zamene za zivot!

Mogu ti reci jos ovo:
Srecna sam sto tamo negde postoji jedno jedinstveno bice,satkano od svih tih dobrih i losih osobina koje nosis u sebi.Ti,bas takav kakav si,moras znati da si specifican,moras znati da je svako bice,jedno istinsko i neponovljivo umetnicko djelo prirode.Moras ziveti jer sposoban si da volis,to je tvoja misao na ovoj planeti.Podari ljubav i cini druge srecnim.Davanje je najveca radost,ciniti druge srecnim je Boziji dar.

Na pocetku pomislim mozda je pogrijesio vrata Kaze dostava za Miu…”Meneeee?”Da za vas mislim da je i ovaj drugi paketic takode za vas…Ostajem bez rijeci…Otvorim cestitku…zastaje mi dah…dovoljno je bilo vidjeti na dnu samo tvoje ime…da se je kisa suza ulila niz moje obraze.Hvala ti ljubavi moja…Hvala ti sto me cinis sretnom…Hvala ti sto me volis…i jos jednom ti hvala za takvo iznenadenje.Volim te ljubavi moja…volim neopisivo!

Evo par slikica koje je to iznanadenje u pitanju bilo …uzeo je tri dana slobodno samo da bi bili zajedno u ovom prekasnom hotelu u ovom prekrasnom mjestu iako je mene strasna gripa uhvatila

Postoji zemlja sjaja,
daleko odavde, zemlja vjenog sjaja!
odande dolaze sjaj rijeka, Iz zemlje sjaja radost moja dolazi,
moja radost kojoj nema kraja.

Kroz otvoren prozor osjecam svjezinu…
Hladan zrak dotice mi kozu…Jezim se…
Udisem punim plucima…
Zrak mi miluje kosu…
Dok mi uvojci spreteno padaju po licu…
Misli mi lutaju …Odlazim tebi…
Daleko si,ali opet jako blizu…
Mislima te pokusavam dotaknuti…
Pruzam ruku svoju prema tebi…
Da bar na tren pomazim ti lice…
Prodem prstima kroz kosu…
Stisnem te cvrsto u zagrljaj svoj…
Da osjetimo sve zelje,snove nase u trenutku…
I dok hladnoca i svjezina pluta oko nas…
Srcima nasim je toplo…
A duse pjevaju…plesu na note ljubavne…